Radna Meditacija

Pamtite li osjećaj kako je biti dijete? Jel možete prizvati sliku malene sebe? Mirise? Zvukove? Kako je biti ti u toj dobi? Jesi li upravo trčala pa su ti obrazi crveni i zadihana si malo? Jesi li ugledala nešto slatko i poželjela to pojesti? Ili si smirena i igraš se sa svojim lutkama, barbikama? Gejmaš? Čitaš? Kakva si? Opiši nam se.

Moja je zadnja meditacija bila radna. To su one kada se ciljano transportiramo u neku drugu dimenziju, neki određeni prostor ili točno vrijeme. Putovala sam do te malene djevojčice. Imala sam nekog posla s njom iako joj nije baš bilo drago vidjeti me. Osjetila sam njenu (moju?) nelagodu kada smo se susrele. Stvorila sam joj probleme i razbila dejdriming. Opteretila sam joj taj period u životu. Mijenjat će se u određenom smjeru. Osjećala sam se zadovoljno jer bila je to dobra zadaća. Kasnije će joj biti lakše, shvatiti će. Ali sada, sada joj se samo čini tako nemoguće.

Zamislite da vas netko nauči radne meditacije. Smiješan naziv, jel da? Malo baca na oksimoron, znam. Ali zamislite da to znate raditi i da to jako dobro radite. Čak vam je ponekada i zabavno. Većinom traži određenu pripremu i nešto vremena u tišini. U suštini, samo jesi. Ciljano i fokusirano, s određenom namjerom. U dubokoj si meditaciji, ali kao da upravljaš vremenom i prostorom. Kao sf film u kojem si glavna glumica. Dio kadra, ali ti si u tom kadru.

Odlaziš u određeno vrijeme. Odradila si određeni proces i sada trebaš implementirati sitnice. Fraktali. Sve je ništa i ništa je sve. Meditacija je radna, a ti nemaš pojma šta to znači. Ipak, netko te vodi i daje ti upute koje ti slijediš. Kako osoba kaže tako na kraju i bude pa si nekako zahvalna šta ti ide od ruke ili se barem tako čini. Dok si više zabrinuta hoćeš li to moći izvesti na ispravan način, istodobno osjećaš i lakoću svega. Osjetiš da se možeš opustiti. Dišeš. Polako. Osjećaš kako ti je udah sve dublji. Opuštaš se autosugestivno. Uši, čelo, obrve, oči, čeljust, zatiljak, vrat, ramena…

Ako probate, svidjet će vam se.