LILITH
od demona do božanstva kroz
(r)evoluciju žena
Kako su se kroz stoljeća mijenjali mitologija, astrologija, spiritualnost i ženska svijest
Danas se Lilith sve češće spominje kao simbol ženske neovisnosti, seksualne slobode, osobne moći i prava žene da sama odlučuje o vlastitom životu. Spominje se u spiritualnosti, psihologiji, astrologiji, vještičjim praksama, feminističkim tekstovima i suvremenim kultovima koji je štuju kao božanstvo. Postala je arhetip žene koja ne pristaje biti poslušna samo zato šta je žena.
Međutim, Lilith nije oduvijek predstavljala ono što joj danas pripisujemo. Njena priča započinje mnogo prije suvremenih feminističkih pokreta, prije srednjovjekovne predaje o Adamu i Evi pa čak i prije nastanka judaizma u obliku u kojem ga danas poznajemo.
Kako je onda jedno demonsko biće povezano sa seksualnim noćnim napadima i smrću novorođenčadi postalo simbol slobodne žene? Kada se Lilith prvi put pojavljuje kao Adamova prva žena, a kada ulazi u zapadnu astrologiju? I zašto su upravo žene dvadesetog stoljeća počele mijenjati njeno značenje?
Da bismo razumjeli taj preobražaj moramo se vratiti nekoliko tisuća godina unatrag.
Prije Adama i Eve
Lilith u drevnoj Mezopotamiji
U mezopotamskim vjerovanjima, tijekom drugog i prvog tisućljeća prije nove ere, spominju se demonska bića pod nazivima lilû, lilītui ardat-lilî. Njihove su se osobine razlikovale ovisno o razdoblju i predaji, a njihova povezanost s kasnijom židovskom Lilith dio je dugotrajnog razvoja bliskoistočne demonologije. Ovdje još ne govorimo o jednoj jasno oblikovanoj Lilith kakvu danas poznajemo nego o skupini demonskih i duhovnih bića povezanih sa seksualnošću, opasnostima noći i ljudskim strahovima.
U kasnijoj židovskoj demonologiji Lilith poprima izrazito mračna obilježja. Vjerovalo se da noću posjećuje muškarce, pojavljuje se u njihovim snovima i seksualno ih zavodi. Prema nekim predajama iz takvih je susreta nastajalo demonsko potomstvo. Danas bismo takve opise mogli interpretirati kao mit o biću koje se hrani seksualnom energijom muškaraca. Drugo je obilježje bilo povezano s novorođenčadi. Lilith se smatrala prijetnjom rodiljama i maloj djeci, a pripisivala joj se odgovornost za bolesti i iznenadnu smrt novorođenčadi. Motiv ugrožavanja novorođenčadi susrećemo već kod mezopotamske demonice Lamashtu kojoj se pripisivalo proždiranje djece i ispijanje njihove krvi. Tijekom razvoja židovske demonologije slična se obilježja povezuju s Lilith, kojoj se u nekim kasnijim predajama također pripisuje ispijanje dječje krvi. Riječ je o dugotrajnom preplitanju različitih bliskoistočnih vjerovanja i demonskih likova.
Na području drevne Mezopotamije, današnjeg Iraka, pronađene su aramejske magijske zdjele iz približno petog do sedmog stoljeća nove ere. Na njima su ispisivane zaštitne formule protiv različitih demona, uključujući Lilith. Takvi predmeti svjedoče o vjerovanjima ljudi koji su nastojali zaštititi svoje domove, žene i djecu od onoga što su smatrali nadnaravnim prijetnjama. Ime Lilith nalazi se i u hebrejskom tekstu Knjige proroka Izaije, u retku 34:14 (hvala Google), gdje se pojavljuje među bićima koja nastanjuju opustošena mjesta. Nema priče o Adamu, Evi ili neposlušnoj ženi. U nekim je biblijskim prijevodima njeno ime čak zamijenjeno nazivima noćnih životinja.
Lilith je, dakle, stoljećima bila poznata kao demonsko biće prije nego što je postala Adamova prva žena. Ta je razlika iznimno važna za razumijevanje njene kasnije transformacije. Nije nastala kao neposlušna žena koju je Bog zbog odbijanja podređenosti i poslušnosti pretvorio u demona. Njena demonska obilježja postojala su mnogo prije srednjovjekovne priče o sukobu s Adamom.
Bagdad, deveto stoljeće
Lilith postaje prva Adamova žena
Vratimo se u razdoblje između osmog i desetog stoljeća nove ere na područje tadašnjeg islamskog svijeta. Bagdad je u vrijeme Abasidskog Kalifata bio jedno od najvećih intelektualnih i kulturnih središta svijeta različitih religijskih, filozofskih i znanstvenih tradicija. Židovske su zajednice njegovale vlastitu književnost, rabinsko obrazovanje i bogatu tradiciju tumačenja svetih tekstova.
U takvom kulturnom okruženju, negdje na području Mezopotamije, nastaje djelo poznato pod nazivom Alfabet Ben Sire. Točno mjesto i godina nastanka nisu potvrđeni, ali djelo se najčešće vremenski smješta između osmog i desetog stoljeća. Napisano je na hebrejskom jeziku, uz aramejske dijelove, a autor je ostao nepoznat. Tekst nosi ime židovskog mudraca Bena Sire koji je živio dosta stoljeća ranije. Bio je običaj da se djela potpisuju imenom poznate povijesne osobe da bi se, vjerojatno, novom djelu dala prepoznatljivost i određeni autoritet. Još je zanimljivije da Alfabet Ben Sire nije službena židovska sveta knjiga nego je riječ o književnom djelu koje povezuje legende, poučne priče, humor i satiru.
Upravo se u navedenom opusu pojavljuje najstarija sačuvana cjelovita priča koja Lilith izričito predstavlja kao Adamovu prvu ženu. Prema predaji, Bog stvara Lilith od zemlje, jednako kao i Adama. Oboje su nastali od istog materijala i upravo na toj činjenici Lilith temelji svoje uvjerenje da su ravnopravni. Njihov sukob počinje zbog položaja tijekom spolnog odnosa.
Adam zahtijeva da Lilith bude ispod njega, dok ona odbija prihvatiti njegovu nadmoć. Smatra da nema razloga za podređenost jer su stvoreni na jednak način.
Kada Adam ne prihvaća njen stav, Lilith izgovara Božje ime i napušta ga. Bog šalje tri anđela kako bi je vratili, ali Lilith odbija povratak. Priča zatim ponovno uvodi njena demonska obilježja, opasnost za novorođenčad i zaštitne amulete. Dakle, autor nije jednostavno napisao priču o slobodnoj ženi. Štoviše, povezao je predaju o ženi koja odbija Adamovu nadmoć s mnogo starijim demonskim obilježjima Lilith. Ovdje trebamo spomenuti da su i prije Alfabeta Ben Sire postojala rabinska tumačenja o ženi koja je prethodila Evi. Međutim, ta žena nije jasno imenovana kao Lilith.
Pritom je posebno zanimljivo da Bog stvara Lilith od zemlje, istog materijala od kojeg je stvorio Adama, čime su od samog početka postavljeni kao ravnopravni. Unatoč tome, Lilith koja odbija podređenost i odlučuje otići u istoj predaji ostaje obilježena kao opasno demonsko biće.
Žena koja odbija podređenost i poslušnost sada ima ime, a njeno ime pripada biću kojeg su se ljudi već stoljećima bojali.
Ne znamo jel autor želio upozoriti na opasnost neposlušne žene, ismijati određene društvene odnose ili jednostavno ispričati provokativnu priču, ali znamo da je upravo ova verzija tijekom sljedećih stoljeća postala temelj mnogih kasnijih interpretacija Lilith.
Neposlušnost, seksualnost
i društveni položaj žene
U srednjovjekovnim je društvima položaj žene bio bitno drugačiji nego danas. Obiteljski odnosi, religijski autoriteti, nasljeđivanje, dogovoreni brakovi i društvena pravila u velikoj su mjeri bili oblikovani patrijarhalnim sustavima. Ženska poslušnost često se smatrala vrlinom, dok su samostalnost, seksualna sloboda ili odbijanje nametnutih uloga izazivali osudu. U takvom svijetu priča o ženi koja napušta muškarca zato što ne želi biti podređena dobiva posebno značenje.
Lilith ne traži bogatstvo, društveni položaj ni vlast nad Adamom. Ona zahtijeva ravnopravnost. Kada je ne dobije, odlazi. Ipak, ne bismo smjele zanemariti njenu demonsku prirodu u izvornom tekstu. Srednjovjekovna Lilith nije bila zamišljena kao jednostavan feministički ideal. Ona je složen mitološki lik istodobno povezan s odbijanjem podređenosti i sa strahom od ženskog demonskog djelovanja. Tijekom sljedećih stoljeća pojavljuje se u različitim židovskim mističnim i kabalističkim tekstovima gdje njena demonska obilježja dobivaju dodatna značenja. U kasnijoj srednjovjekovnoj kabalističkoj tradiciji Lilith se povezuje sa Samaelom, figurom židovske mistike koja se povezuje s anđelom smrti i demonskim silama. Zajedno predstavljaju demonski par, svojevrsnu suprotnost Adamu i Evi. Lilith se sve više povezuje sa seksualnim iskušenjima, noćnim demonima i mračnim duhovnim silama. Njena se mitologija tako nastavlja razvijati, a kroz stoljeća mijenjaju se i društvo, vjerovanja te način na koji ljudi razumiju i tumače njezin lik.
S vremenom Lilith izlazi iz okvira religijskih i mističnih predaja te dobiva nova značenja i u drugim ezoterijskim tradicijama.
Lilith ulazi u zapadnu astrologiju
Krajem devetnaestog stoljeća dolazimo do još jednog važnog poglavlja razvoja Lilith. Zapadni ezoterizam, okultizam i astrologija prolaze kroz razdoblje obnove interesa za drevne mitologije, skrivene sile, simboliku i čovjekovu unutarnju prirodu. U tom okruženju ime Lilith dobiva novo mjesto, ali ovaj put unutar astrološkog sustava.
Godine 1898. astronom Georg Waltemath iznosi pretpostavku o postojanju još jednog, ali teško vidljivog, Mjeseca koji kruži oko Zemlje. Iste godine britanski astrolog i okultist Sepharial predlaže da se taj hipotetski Tamni Mjesec nazove Lilith. U svojoj knjizi The Science of Foreknowledge iz 1918. godine dodatno razvija njegovo astrološko značenje.
Godine 1927. otkriven je asteroid koji dobiva ime 1181 Lilith, dok francuski astrolog Dom Néroman 1937. godine razvija koncept Crnog Mjeseca Lilith, povezanog s Mjesečevom putanjom. Tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća pojavljuju se različiti astrološki pojmovi koji nose ime Lilith, ali se međusobno razlikuju po svojem značenju i načinu izračuna.
Lilith i u astrologiji povezuju s tamnim, skrivenim i teško dostupnim aspektima ljudske prirode.
U ranijim se astrološkim tumačenjima Lilith često povezivala s nepovoljnim okolnostima, seksualnim iskušenjima, skrivenim željama i onime što čovjek ne razumije ili ne želi prihvatiti u sebi. Godine 1961. astrologinja Ivy Goldstein-Jacobson objavljuje knjigu The Dark Moon Lilith in Astrology čime dodatno razvija njenu simboliku unutar zapadne astrologije. Nakon toga slijedi još jedan važan korak kada francuska astrologinja Joëlle de Gravelaine 1985. godine objavljuje knjigu Le Retour de Lilith: La Lune Noire, odnosno Povratak Lilith: Crni Mjesec.
U takvim se suvremenijim pristupima Lilith sve snažnije povezuje s nesvjesnim, seksualnošću, potisnutim sadržajima, unutarnjim konfliktima i odnosom čovjeka prema vlastitoj slobodi. Ona postupno postaje simbol onih dijelova osobnosti koje pokušavamo sakriti kako bismo bili prihvaćeni, ali i dijelova koji sadrže našu autentičnost, snagu i sposobnost odbijanja nametnutih ograničenja.
U astrologiji više nije samo simbol onoga čega se trebamo bojati nego postaje i simbol za sve ono što trebamo osvijestiti u sebi.
Ovdje se već jasno nazire poveznica sa suvremenim psihološkim i spiritualnim radom, osobito s konceptom sjene, odnosno shadow workom. Važno je primijetiti da se taj astrološki razvoj odvija paralelno s velikim društvenim promjenama dvadesetog stoljeća u kojima žene sve otvorenije propituju vlastitu seksualnost, položaj, prava i autonomiju.
Ženski pokreti i
prekretnica sedamdesetih godina
Tijekom devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća žene organizirano zahtijevaju pravo glasa, obrazovanje, zaposlenje i političku ravnopravnost. Sufražetkinje postaju jedan od najprepoznatljivijih simbola te borbe. Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća dolazi do novog vala feminističkih pokreta. Žene više ne propituju samo zakonska prava nego i vlastitu ulogu unutar obitelji, društva, religije i seksualnih odnosa. Otvaraju se pitanja reproduktivnih prava, seksualne autonomije, neplaćenog kućanskog rada, profesionalnog napredovanja, nasilja i društvenih očekivanja. Upravo u tom razdoblju židovske feministkinje počinju ponovno čitati stare religijske i mitološke tekstove, ali ovaj put iz ženske perspektive.
Godine 1972. feministička teologinja Judith Plaskow piše The Coming of Lilith, suvremenu reinterpretaciju predaje u kojoj Lilith dobiva novo značenje. Tekst nastaje u kontekstu feminističko-teoloških rasprava, povezanih s konferencijom Women Exploring Theology, održanom iste godine u američkoj saveznoj državi Ohio. Žene tada počinju propitivati i način na koji su stoljećima tumačene njihove uloge unutar religijskih tradicija. Plaskow ne promatra Lilith isključivo kroz njenu demonsku prošlost nego kroz odnos prema Adamu, Evi i mogućnost ženskog povezivanja. U njenoj interpretaciji posebnu važnost dobiva solidarnost između žena. Umjesto da Lilith i Eva budu međusobno suprotstavljene, otvara se mogućnost njihova razumijevanja i zajedništva. A onda dolazimo do 1976. godine.
U S.A.D.-u pokrenut je feministički židovski časopis Lilith. Među ženama koje su sudjelovale u njegovu pokretanju bile su Aviva Cantor, Susan Weidman Schneider i Amy Stone. U uvodniku prvog broja urednica Susan Weidman Schneider objašnjava da časopis nosi ime Adamove legendarne prve družice, žene koja mu je bila ravnopravna.
To je posebno važan trenutak jer imamo jasan povijesni primjer žena koje svjesno uzimaju Lilith kao simbol neovisnosti i prava na vlastiti izbor. Više se ne naglašava demonsko biće koje ugrožava muškarce i novorođenčad. Naglasak se premješta na ženu koja ne pristaje biti podređena i koja zna šta želi.
Ono što je u starijem društvenom kontekstu moglo predstavljati neposlušnost, u novom postaje izraz dostojanstva, samopoštovanja i prava na ravnopravnost.
Naravno, nisu sve feministkinje prihvatile Lilith niti je njena suvremena transformacija proizašla iz jednog časopisa ili jedne autorice. Međutim, židovski feministički pokret sedamdesetih godina pruža nam važnu i vrlo konkretnu povijesnu poveznicu između stare predaje i današnjeg razumijevanja Lilith.
Od feminističkog arhetipa
do suvremenog božanstva
U istom se razdoblju razvijaju pokreti ženske spiritualnosti i različiti oblici suvremenog neopaganizma. Sve više žena ulazi u kovene, osnivaju vlastite magijske krugove i zajednice te sudjeluju u obnovi i razvoju ženskih magijskih tradicija. Jača ženska magija, a s njom i interes za božice, rituale i spiritualne prakse u kojima žene preuzimaju ulogu svećenica i nositeljica vlastitog duhovnog autoriteta. Žene se sve više okreću mitologiji i božicama koje predstavljaju snagu, samostalnost, mudrost, seksualnost i unutarnju moć. Artemida, Atena i Hekata stoljećima su pripadale starogrčkom panteonu kao božice sa svojim kultovima, ritualima i vlastitim božanskim autoritetom.
Lilith je po tome drugačija. Njena povijest ne započinje kao povijesno potvrđeno štovane božice nego kao složena predaja o demonskim bićima koja tijekom srednjeg vijeka postaje priča o Adamovoj prvoj ženi. Razvoj religije i spiritualnosti ne prestaje sa starim mitovima. Ljudi neprestano stvaraju nova značenja reinterpretiraju postojeće simbole i oblikuju nove odnose prema onome što smatraju svetim. Čovjek može pronaći kamen u prirodi, pripisati mu posebno značenje, posvetiti ga i povezati s vlastitim iskustvom svetoga. Za njega taj kamen može postati mnogo više od običnog predmeta.
Slično se događa i s mitološkim likovima.
Kada određena zajednica u nekom liku prepozna božanske osobine, oko njega može razviti rituale, zazivanja, simbole i oblike štovanja. U nekim suvremenim vještičjim, neopoganskim i okultnim zajednicama Lilith više nije samo povijesni ili psihološki arhetip. Postaje božanstvo kojem se obraćaju, s kojim spiritualno rade i koje povezuju s vlastitom seksualnošću, autonomijom i osobnom moći. To nije jednostavan nastavak nekog neprekinutog drevnog kulta Lilith nego razvoj suvremenog oblika spiritualnosti koji starom mitološkom liku pridaje novo duhovno značenje. Lilith nije morala biti drevna štovana božica da bi u suvremenoj spiritualnosti postala božanstvo.
Njena današnja uloga nastaje upravo iz promjene značenja koje joj daju ljudi koji u njoj prepoznaju nešto posebno i vrijedno božanskog.
Ženska sloboda u društvu
koje je navodno ravnopravno
Ovdje dolazimo do možda najvažnijeg dijela cijele priče. Žene danas imaju prava koja su njihovim prethodnicama bila nezamisliva. Mogu se obrazovati, posjedovati imovinu, graditi karijeru, odlučivati o braku, razvodu, roditeljstvu i seksualnosti. Ipak, postojanje zakonskih prava ne znači automatski da su nestali svi obrasci neravnopravnosti.
Pogledajmo samo profesionalni život žene. Žena može završiti iste škole kao njeni muški kolege, ulagati jednako mnogo vremena u obrazovanje i posao, razvijati svoje sposobnosti i napredovati u karijeri. A onda ostane u drugom stanju. Dok ona odlazi na rodiljni dopust, rađa dijete i prolazi kroz razdoblje prilagodbe na majčinstvo, njeni kolege mogu nastaviti napredovati. Ponekad se po povratku suočava s propuštenim prilikama, sporijim profesionalnim razvojem i dodatnim očekivanjima koja se ne postavljaju u jednakoj mjeri pred muškarce.
I tu se otvara pitanje stvarne ravnopravnosti. Jer društvo može formalno priznavati jednakost muškaraca i žena, a istovremeno zadržavati pravila i očekivanja koja ih ne stavljaju u jednake životne okolnosti. Žena se danas često nalazi pred zahtjevom da bude profesionalno uspješna, emocionalno dostupna, dobra majka, partnerica, njegovateljica, organizatorica obiteljskog života, njegovana i privlačna. Od nje se očekuje da razumije, prilagođava se, podržava i održava odnose. A kada odluči da više ne želi ispunjavati sva ta očekivanja, njena se odluka nerijetko doživljava kao sebičnost. I tu ponovno dolazimo do Lilith.
Žena koja danas postavlja granice ne odbija muškarca. Ona odbija odnos u kojem njene potrebe, vrijednosti i odluke imaju manju važnost.
To je velika razlika. Suvremeni arhetip Lilith ne predstavlja neprijateljstvo prema muškarcima, braku ili majčinstvu. On može predstavljati pravo žene da sama odluči želi li brak, želi li djecu, kakvu karijeru želi graditi i kakav odnos smatra ravnopravnim.
Lilith i ženski bijes koji se više ne skriva
Posljednjih se godina sve češće govori o pojmu female rage, odnosno ženskom bijesu. Riječ je o temi koja nadilazi običnu ljutnju. Govorimo o stoljećima i stoljećima skrivenih i potisnutih emocija povezanih s dugotrajnim iskustvima nepravde, društvenih očekivanja, diskriminacije, zanemarivanja potreba i stalnog prilagođavanja. Generacijama su mnoge djevojčice odgajane da budu pristojne, ugodne, poslušne i pune razumijevanja. Njihova ljutnja, otvoreno neslaganje i odbijanje često su se smatrali nepoželjnima, dok su se slične osobine kod muškaraca istovremeno doživljavale kao odlučnost ili autoritet.
Naravno, iskustva žena nisu jednaka. Neke odrastaju u zdravim obiteljima uz ravnopravne odnose. Druge, tijekom života razvijaju duboko uvjerenje da ljubav, prihvaćanje i sigurnost moraju zaslužiti prilagođavanjem. Kada žena počne prepoznavati takve obrasce normalno je da se pojavi i ljutnja na druge ljude, društvo, prošle odnose, ali ponekad i na samu sebe zbog svega na šta je godinama pristajala. Ta ljutnja ne mora biti destruktivna. Ona može biti prvi znak da osoba prepoznaje vlastite granice.
U psihološkom i spiritualnom radu sa sjenom posebno su zanimljivi dijelovi osobnosti koje žena potiskuje jer ih smatra neprihvatljivima. Za mnoge žene to mogu biti vlastita seksualnost, ambicija, potreba za samostalnošću, ljutnja, pravo na odbijanje ili želja da prestanu neprestano brinuti o očekivanjima drugih. Lilith tada postaje simbol tih potisnutih osobina. Ne zato što svaka žena u sebi nosi demonsku prirodu nego zato što se u jednom starom mitološkom liku može prepoznati sukob između društveno prihvatljive žene i žene koja želi živjeti u skladu sa sobom.
Često žena postaje negativka u tuđoj priči upravo onda kada prestane biti poslušna ili ono šta se od nje očekuje da će biti.
Ova rečenica gotovo savršeno opisuje zašto se mnoge žene danas mogu poistovjetiti s Lilith.
Zašto baš Lilith,
a ne Artemida, Atena ili Hekata?
Starogrčka i starorimska mitologija već poznaju snažne i samostalne božice. Artemida predstavlja slobodu, divljinu, lov i život koji ne ovisi o braku. Atena utjelovljuje mudrost, strategiju i samostalni autoritet. Hekata posjeduje vlastitu moć povezanu s raskrižjima, prijelazima, magijom i različitim razinama postojanja. Sve su one imale svoje mjesto u antičkim religijama.
Zašto se onda dio suvremenih žena toliko snažno povezuje upravo s Lilith? Možda zato što Lilith nije samo žena koja je slobodna nego je simbol žene koja je morala odlučiti želi li pripadati odnosu u kojem nije ravnopravna ili napustiti taj odnos kako bi ostala vjerna sebi.
Artemida svoju neovisnost ima kao dio vlastite božanske prirode. Atena ne mora napustiti partnera da bi ostvarila autoritet. Hekata svoju moć ne dobiva odbijanjem podređenosti muškarcu. Lilith, u srednjovjekovnoj priči, svoju odluku donosi kroz sukob, a upravo je taj sukob mnogim ženama poznat. Kroz arhetip Lilith može se prepoznati žena koja je napustila odnos u kojem nije bila poštovana, žena koja je odbila tradicionalnu ulogu koju nije željela, ali i žena koja je bila prevarena, ostavljena ili uvjeravana da nije dovoljno dobra. Premda Lilith u predaji sama odlučuje otići, žena koja je doživjela odbacivanje može u njoj prepoznati mogućnost da ponovno pronađe vlastitu vrijednost.
Međutim, važno je da Lilith ne postane još jedan od obrazaca koji žena mora zadovoljiti. Žena ne mora biti sama da bi bila slobodna. Ne mora odbaciti partnerstvo, majčinstvo ili nježnost. Ne mora biti ljutita, buntovna ili stalno dokazivati svoju snagu.
Sloboda nije u tome da žena mora otići poput Lilith nego u tome da ima izbora ostati ili otići, a da pritom ostane vjerna sebi.
Lilith kao ogledalo društva
koje se mijenja
Kada pogledamo cijeli njen razvoj od mezopotamskih demonskih predaja preko srednjovjekovne židovske književnosti, kabalističkih tumačenja, moderne astrologije i feminističkih pokreta, dolazimo do zanimljivog zaključka. Lilith nam ne govori samo o mitologiji. Govori nam o društvima koja su je tijekom stoljeća pokušavala razumjeti, objasniti ili reinterpretirati.
U jednom je razdoblju bila biće povezano s najdubljim ljudskim strahovima. U drugome je postala žena koja odbija Adamovu nadmoć. U modernoj astrologiji njeno se ime sve snažnije povezivalo sa skrivenim dijelovima osobnosti, seksualnosti, potisnutim željama i emocijama. U feminističkim pokretima dvadesetog stoljeća postala je simbol ženske neovisnosti, dok je u suvremenoj spiritualnosti za neke ljude dobila status božanstva.
Sve su te promjene nastajale u društvima koja su istodobno mijenjala vlastiti odnos prema ženama, seksualnosti, religiji i osobnoj slobodi.
Možemo se poistovjetiti s Lilith, možemo je promatrati isključivo kao mitološki lik, možemo raditi s njenom simbolikom ili je štovati kao božanstvo. Možemo se, također, prepoznati u nekoj drugoj božici ili arhetipu.
Ali ono što mi je posebno zanimljivo jest činjenica da su žene tijekom dvadesetog stoljeća u priči o neposlušnoj Lilith prepoznale nešto što ranija tumačenja nisu stavljala u prvi plan.
Prepoznale su ženu koja nije tražila dopuštenje da bude ravnopravna. Koja je bila i ostala dosljedna svojem mišljenju i stavu. Svoja.
Ovo je priča o promjeni ženskog položaja, svijesti o vlastitoj vrijednosti i pravu na slobodan izbor, jer ravnopravnost ne podrazumijeva da žena mora postati poput muškarca. Podrazumijeva da njena vrijednost, sloboda i mogućnosti ne smiju biti manje samo zato što je žena.
Lilith se nije promijenila da bi je žene počele gledati drugačije. Promijenilo se društvo, položaj žena i način gledanja i doživljavanja njenog odbijanja podređenosti Adamu.
Možda se upravo u tome nalazi odgovor na pitanje zašto je Lilith od demoniziranog lika postala simbol ženske slobode, a za neke žene i božanstvo. Promijenilo se vrijeme. Promijenila su se pitanja koja postavljamo. Nekada se pitalo zašto žena odbija poslušnost, a danas se pitamo zašto se od žene poslušnost uopće očekuje.
U sljedećem blogu nastavljamo istraživati Lilith kroz suvremenu magiju, njene simbole, sigile i rad sa sjenom (shadow work).
Izvori:
- Alfabet Ben Sire – Lilith kao Adamova prva žena
The Story of Lilith – The Alphabet of Ben Sira, Jewish and Christian Literature
https://jewishchristianlit.com/alphabet/ - Lilith u zapadnoj astrologiji. Povijest različitih astroloških Lilith, s bibliografijom koja uključuje Ivy Goldstein-Jacobson i Doma Néromana.
https://www.astro.com/astrowiki/en/Dark_Moon - Judith Plaskow – The Coming of Lilith
https://www.beacon.org/The-Coming-of-Lilith-P517.aspx - Feministički časopis Lilith, From the Editor – Susan Weidman Schneider, 1976.
https://lilith.org/articles/from-the-editor-99/ - Prvi broj časopisa Lilith iz 1976.
https://lilith.org/issue_management/debut/
Želim primati newsletter:
