A man is rich in proportion to the number of things he can afford to let alone.

Ne znam jeste li ikada čitali neko njegovo djelo, ali definitivno je bio inspiracija mnogim ljudima i grupama kroz prošlost. Thoreau nas kroz svoja djela ne uči odricanju radi odricanja, već slobodi koja nastaje onog trenutka kada shvatimo da ne moramo imati sve da bismo bili cjeloviti. Bogatstvo, u tom smislu, nije nešto što se skuplja izvana, nego stanje svijesti u kojem prepoznajemo da nas stvari ne definiraju i ne uvjetuju naš osjećaj vrijednosti.

Živeći u stvarnosti u kojoj je materijalni aspekt neizbježan, učimo razlikovati potrebe od vezanosti. Thoreau-ova misao pomaže nam razumjeti da je problem rijetko kada u samim stvarima. Problem je u energiji koju dajemo tim stvarima. Kada previše identiteta vežemo uz posjedovanje, uspjeh ili priznanje, odnosno, kada sebe gledamo i validiramo kroz tu prizmu, mi u suštini gubimo dodir sa sobom. Gubimo smisao puta. No kada si dopustimo da sve navedeno jednostavno ostavimo da bude i egzistira samo po sebi, otvara se prostor za mir, prisutnost i dublje razumijevanje vlastitog puta.

Njegova filozofija jednostavnog života snažno rezonira s mojim učenjima, s učenjima većine ljudi koji razvijaju unutarnju namjeru da žive svjesno. Jednostavnost nije bijeg od svijeta, već način da smo u njemu prisutni, jasniji i u konačnici da smo usklađeni sami sa sobom. I to je taj potencijal, jer u tom prostoru prestajemo stalno težiti nečemu izvan sebe i počinjemo osluškivati ono što već postoji u nama.

Thoreau je vjerovao da čovjek kroz tišinu i povezanost s prirodom lakše dolazi do istine. Dodamo li tome meditaciju i ostale tehnike koje su nam svakodnevno na raspolaganju, dolazimo upravo do te povezanosti gdje prepoznajemo temelje duhovnog rasta svake individue.

Priroda, po njegovom mišljenju, nije samo okruženje naše realnosti nego i učitelj koji nas svojim ritmom vraća k sebi, kao i spoznaji da ništa nametnuto izvana nema dugoročnu validnost naspram one koju ima ono što dolazi iz nas. Uči nas da se materijalno i duhovno ne sukobljavaju nego se nadopunjuju u ravnoteži. Kroz procese individualnog duhovnog rasta mi shvaćamo što nam je zaista potrebno, a što je tek privremena distrakcija ove realnosti. Što su lijepi omoti, mašne i gliteri, a što su istinska radost i mir. U tim trenucima spoznajemo da prava sloboda dolazi iz unutarnje neovisnosti, a ne iz vanjskih okolnosti.

Thoreau je također snažno naglašavao važnost osobne savjesti i unutarnjeg moralnog kompasa. Osobe koje rade na svom spiritualnom rastu to doživljavaju kao poziv na autentičnost i hrabrost za živjeti u skladu sa svojim vrijednostima, čak i kada se one ne uklapaju u očekivanja društva. Prioriteti se preslaguju jer počinjemo slijediti vlastitu istinu, a pritom postajemo svjesni dualnosti svijeta oko nas gdje ne želimo povrijediti ili oštetiti ikoga. To postaje kao jedan od najzahtjevnijih, ali i najiskrenijih oblika osobnog rasta.

Kada možemo pustiti ono što nam više ne služi mi stvaram prostor za smisao, mir i rast. Na tom mjestu materijalno dobiva svoju mjeru, a duhovno svoj smisao i punoću našeg postojanja.

Henry David Thoreau bio je američki pisac, filozof i esejist 19. stoljeća, jedan od ključnih predstavnika transcendentalizma, poznat po djelu „Walden“. Svojim razmišljanjima o jednostavnom životu, povezanosti s prirodom, individualnoj slobodi i moralnoj odgovornosti pojedinca, definitivno vam je moja preporuka za štivo tijekom blagdana, ukoliko si još niste pronašli knjigu koja će uz vas promijeniti kalendarsku godinu.

Uz jučerašnji Zimski solsticij koji smo proslavili, želim vam radosne i ugodne predstojeće blagdane, uz mir i zadovoljstvo u vama i oko vas.