Fascija: vježba i meditacija
VJEŽBA
Spiralno opuštanje fascije kroz pokret i disanje
Ova se vježba izvodi dok stojimo ili sjedimo. Sami odabiremo kako nam je lakše i ugodnije. Poželjno je da smo u tišini ili uz zvučnu pozadinu ambijentalne glazbe kao što su zvukovi prirode ili tibetanskih zdjela. Možemo pustiti i ritmičnu glazbu za koju osjećamo da pokreće nešto duboko u nama. Ritam je poželjan za fasciju. Praiskonsko u nama i našem tijelu. Ali glazba nam nije preglasna. Ništa nije agresivno. Ništa nije nametnuto. Mi, ugodni zvukovi, ritmovi i prostor oko nas.
Recimo da ćemo biti u stojećem položaju. Stanimo bosih stopala na tlo i lagano opustimo koljena. Ne poziramo, opuštamo se. Osjetimo kako se težina našeg tijela ravnomjerno raspoređuje preko stopala.
Zatvorimo oči. Udahnimo duboko kroz nos, polako izdahnimo na usta. Neka naš izdah traje dulje od udaha. Radimo to nekoliko minuta dok ne osjetimo da se tijelo polako opušta prema dolje. Osjet je to gravitacije i uzemljenja.
Kada osjetimo da smo stabilno opušteni počinjemo uvijati tijelo kao spiralu. Krenemo od zdjelice. Kružimo njome vrlo polako kao da crtamo spiralu u prostoru.
Zatim prepustimo pokrete kralježnici, ramenima, vratu i na kraju glavi. Ruke nam vise uz tijelo i njišu se slobodno. Nakon nekog vremena, promijenimo tijek spirale. Od lijeve strane na desnu, od desne strane na lijevu. Potrudimo se biti u balansu s pokretima.
Zamišljamo kako pokret ugodno razvlači vlakna u našoj fasciji. Naše svjetlosno tijelo postaje gipko. Polako se krećemo. Uvijamo. Sve je usporeno. Osjećamo kako se sva nategnuća i blokade fascije rastežu dok nam ugoda preplavljuje tijelo. Dopustimo pokretima da budu slobodni, ali svjesni. Ako osjetimo zategnutost ili otpor u nekom dijelu tijela, usporimo. Zadržimo se ondje dahom i pažnjom, a onda pustimo da se taj dio oslobodi kroz mikro pokrete. Ponovimo više mikro pokreta i nastavimo dalje.
Na kraju, nakon nekih desetak minuta izvođenja spirale tijelom, završavamo fizički dio vježbe tako da ostanemo mirni na mjestu i dalje zatvorenih očiju.
Osjetimo kako nam vibracije prolaze kroz tijelo. Promatramo senzacije u tijelu. Osjećamo pulsiranje, toplinu, kao da nam se tijelo širi u prostoru. Kao osjećaj slobode.
I dalje su nam oči zatvorene. Dozvolimo si osjetiti i emocije koje izranjaju. Prepoznaj ih bez razvijanja misli o njima. Kasnije ćemo ih upisati u svoj dnevnik i prati kako se emocije, svaki put nakon vježbe, a kroz vrijeme, mijenjaju. Postaju drugačije. Više fokusirani na sebe, na svoje tijelo i energiju istog, mijenjamo panoramu svakodnevice. Mijenjamo osjete naše realnosti.
Na kraju, stojimo u tišini par minuta. Ukoliko nakon ove vježbe osjećamo da možemo sve, fascija je reagirala na odličan način. Prepoznala je našu želju, fokus i namjeru. Ukoliko nemamo neke osjete, moguće da se ritmovi i naši pokreti nisu sjedinili. Ne brinemo, pokušat ćemo kasnije ili sutra. Naše tijelo je za nas i samo naše. Fascija treba osjetiti da je trenutak da omekša i prepusti se našem vodstvu. Ponekada samo trebamo više pokušaja prije nego što osjetimo da podatno reagira.
Ova vježba djeluje poput energetskog češljanja fascije i često potiče val opuštanja, suze, zijevanje ili jasan osjećaj olakšanja. Pročisti nam glavu te imamo osjećaj da smo vrlo prisutni i fokusirani. Oštro zapažanje i oštar um.
Super ju je napraviti više puta tijekom dana ili barem jednom. Nakon nekog vremena, kroz koje ćemo stvoriti naviku da nam ovo postaje svakodnevno gibanje, intermezzo usred kaosa, tijelo će nas svaki put nagraditi s osjećajem rapidne opuštenosti i oštrog fokusa.
Kako tijelo pamti naše navike, što i kako radimo s tijelom iz dana u dan zadnjih mjeseci, ono pohranjuje i primjenjuje. Sve mišiće koje svaki dan koristimo tijelo će držati aktivnim. Sve mišiće koji neaktivno skoro pa spavaju, tijelo će zanemariti i oni će gubiti na svojoj snazi i elastičnosti.
Da bismo tako nešto izbjegli, a budući da fascija voli rastezanje, opcija stretching cijelog tijela je uvijek dobrodošla.
MEDITACIJA
Slušanje tijela kroz svjetlosnu mrežu fascije
Ova se meditacija može izvoditi ležeći ili sjedeći. Savjetujem za prvi put da bude u ležećoj poziciji. Lakše se prepustimo kada nam je cijelo tijelo opušteno. Idealni uvjeti su u tišini i u mirnoj prostoriji.
Ulazak u meditativno stanje izvodimo uz vizualizaciju daha: udahnemo svjetlost, izdahnemo sivi dim.
Nastavljamo disati. Zamislimo da naše tijelo prožima mreža od zlatne svjetlosti. Ta mreža je fascija. Nježna, živa tkanina koja svjetluca. Širi se od tjemena do stopala, iznutra i izvana. Prožima naše tijelo. Radi lakše vizualizacije zamislite na tisuće stotina glitera po tijelu i u tijelu. Sve se cakli, sve svjetluca.
Osvijestimo tu mrežu našeg tijela. Osjećamo je. Postavimo nježno pitanje: “Gdje u mom tijelu postoji stara napetost koja želi biti viđena?” Pričekajmo. Dišemo. Osjećamo. Ne tražimo preko logike. Ne racionaliziramo. Ako se pokaže mjesto, npr. lijevo rame, trbuh, srce, stanimo i usmjerimo našu pažnju na taj dio.
Pošaljimo tom mjestu dah i svjetlost. Zahvalnost. Kao da dišemo ravno u to tkivo. Vidimo ga. Prepoznajemo.
Ne pokušavamo ga promijeniti. Samo jesmo s njim. Ako se pojave slike, sjećanja ili emocije, pustimo ih da dođu i prođu. Dišemo uz tkivo koje je privuklo našu pažnju.
Zatražimo poruku za taj dio tijela. Mogu nam doći riječ, simboli, mirisi, boje, glas. Ne analiziramo, samo promatramo. Dišemo. I osjećamo. Ako ništa ne dođe, to je u redu. Možda je poruka tišina, jer drugo trenutno ne može doći.
Na kraju, zahvalimo svome tijelu. Zamislimo da nježna svjetlost miluje cijelu fasciju i zatvara prostor u cjelovitost.
Udahnimo duboko, izdahnimo sve što nam više ne treba. Otvorimo oči kada osjetimo da smo spremni. Zapišimo dojmove u svoje dnevnik. Na taj način, a kroz vrijeme, svjedočiti ćemo promjenama koje vježbe i meditacije donose našoj realnosti.
Želim primati newsletter:
