Ritual energetskog otpuštanja pred san
U tišini večeri, kada je dan polako u odlasku, vrijeme je za Ritual energetskog otpuštanja pred san. Zatvorimo oči, udahnemo duboko i stanemo u središte sebe kao da stanemo u krug svjetlosti koji smo pozvale. Osjećamo dah kako ulazi i izlazi poput vala koji nas nježno ljulja. Onda, s namjerom, prizivamo svijest o svemu šta smo upile kroz dan; razgovore, poglede, emocije koje nisu bile naše, ali su se zadržale na nama, u nama.
Vizualiziramo naše tijelo kao svijetleće, blago pulsirajuće biće. Gotovo je prozirno.
U toj svjetlosti polako počinju izranjati tamniji obrisi. Sitni fragmenti kao sjenke, kao kapljice tinte u vodi. Neki su nalik paučinastim vlaknima, drugi gusti i teži. Neki su nam uz stopala, neki nam vise na trbuhu, neki nam sjede na ramenima, neki vise s leđa, neki nam stišću vrat, dok neki nam sjede na glavi. Ne moramo znati čiji su, dovoljno je znati da nisu naši. Previše empatije, obzira, možda zbog talenta da odnesemo tuđu težine ili samo zato šta nismo razmišljale o svojoj zaštiti. No sada je trenutak da ih pustimo.
Udahnemo svjetlost, izdahnemo sve što nije naše.
U svakom izdahu vidimo kako se ti fragmenti počinju odmicati od nas. Neki putuju zrakom poput dima i nestaju. Drugi padaju s našeg tijela. Možemo zamisliti zlatni vjetar kako dolazi s istoka, lagano prolazi kroz naše energetsko polje i sa sobom odnosi sve tuđe tragove, sve što nije naša istina, sve što nije naše svjetlo.
Osjećamo kako naša aura ponovno postaje čista. Prozračna. Vraća nam se osjećaj prostora oko nas i unutar nas. Naše ruke, naš dah, naše misli. Sve je tu. Možemo položiti dlan na srce i šapnuti:
"Neka ostane samo ono što je moje rođenjem. Sve drugo šaljem u bezuvjetnu ljubav."
Možemo vizualizirati fragmente kako odlaze u izvor, ne s emocijama gorčine i težine nego s razumijevanjem da svatko nosi svoje lekcije. Odmaknule smo ono što nama ne pripada.
Na kraju, možemo zamisliti svjetlosnu koprenu koja se nježno spušta oko nas poput vela zaštite. U toj kopreni naša energija ostaje netaknuta, mirna i čista. Oblikujemo je u potpuno zatvoreni obli prostor oko našeg tijela. Osjećamo rasterećenje kao da nam je tijelo lagano, kao da nam se energija srca otvorila. Zahvaljujemo se danu na svemu što nam je dao. Otpuštamo dan. Noć, tiha i bez zahtjeva, preuzima prostor i vrijeme. Valja poći leći.
Želim primati newsletter:
