Toksični ljudi oko nas, Shadow work
Toksični ljudi oko nas: kada tvoj spiritualni rast postane prijetnja
Neki će te ljudi pokušati zaustaviti riječima koje podsjećaju na ono što si bila. Ne zato što te žele razumjeti, već zato što ih tvoja sloboda boli.
Lakoća u kojoj živiš danas podsjeća ih na njihovu težinu. Tvoj smijeh odzvanja tamo gdje u njima šuti tuga. Tvoja svjetlost ne govori ništa o njihovoj tami, ali oni je baš tako čuju, kao pticu rugalicu njihovoj nemoći.
Jer više nisi ona koju su poznavali. Više nisi ta osoba. I to ih uznemirava.
Ponekada, najopasnije riječi koje možemo čuti su oni uporni podsjetnici. Rečenice poput: “Sjećaš se kad si…?”, “Znam kakva si zapravo…” ili “Druge možeš zavarati, ali mene ne…” ne dolaze s ciljem dijaloga, iscjeljenja ili razumijevanja. Nisu konstruktivne rečenice koje nam pomažu. Kao ni podrška na našem putu. One su alati kontrole, tragovi prošlosti da nas emotivno vrate u nekadašnje obrasce koji su iza nas.
Ponekada ćeš osjetiti kako te netko uporno pokušava vratiti unatrag, podsjetiti na ono što si bila, na riječi koje si jednom izgovorila, na tvoja djela nekada. To nisu podsjetnici iz ljubavi. To nisu nježne ruke koje žele tvoj mir. To su riječi njihovih neiscijeljenih rana, njihov straha zbog tvoje slobode.
Jer kada žena počne sijati iznutra, kada joj korak postane lakši, lice nasmijano, a pogled prodoran, ona prestaje biti ogledalo u kojem drugi vide svoju moć.
Ona postaje ogledalo koje pokazuje njenu istinu. A istina zna boljeti one koji se godinama nisu usudili pogledati u sebe.
Tvoj rast, tvoja lakoća, tvoja nova vibracija bivanja za njih je poput vjetra koji ruši sve ono što su godinama gradili na tvojoj boli. Tvoje iscjeljenje lomi njihovu verziju tebe, onu koju su koristili da se osjećaju snažnije, važnije, ispravnije. Zato se vraćaju. Ne iz čežnje, nego iz straha. Jer tvoja nova ti potvrđuje ono čega se oni najviše boje, da promjena nije samo moguća nego i nužna. I da si je ti tako drsko odabrala kao svoj put, ostavljajući njih iza sebe.
Ti si to učinila. Ti si prošla kroz vlastite lomove, padove i oluje. Sa sobom u tišini pogledala si u ono od čega si godinama bježala. U duboke i tamne hodnike svog bića. U nepregledne prostore svoje nutrine. U riječi koje bi danas izgovorila drugačije. U postupke koje si tada činila jer nisi znala bolje. Nisi mogla bolje. A danas bi sve puno drugačije. I zato biraš tu promjenu, jer biraš sebe. Jer si cjelovita.
Rad na sjeni nije luksuz duše, on nije nešto što je moderno pa ćemo i mi. On je posao života, jer je nužan da bismo se izgradili za sebe. U sebi. To je trenutak kada prestaneš bježati od sebe i polako kreneš kopati. Duboko. Bolno. Transformirajuće. Jer tvoja sjena nije tvoj neprijatelj. Ona je dio tebe. Ona je putanja kojom se vraćaš sebi. Sjena je spirala prema tvojoj autentičnosti. I nakon rada na sjeni, kada se konačno stopiš s njom, tada postaješ najmoćnija verzija sebe. I više ništa izvan tebe nema moć nad tobom. Stapanje sa vlastitom sjenom donosi ti lakoću bivanja. Odabireš hodati svijetom iz mjesta cjelovitosti, onog istog mjesta gdje svjetlo i sjena plešu u ravnoteži.
Zato kada čuješ nekoga kako te zaziva tonom iz prošlosti, kada čuješ kako te podsjeća na ono što više nisi, zastani. Udahni i zapamti, to nisu riječi koje žele tvoje dobro. To su riječi osobe koja ne može podnijeti tvoju slobodu. Jer tvoja sloboda umanjuje njihovu moć.
I ne trebaš se nikome opravdavati, pogotovo ne onima koji te nisu pratili kroz tvoj unutarnji rast. Možeš se ispričati nekim ljudima ukoliko imaš tu potrebu, ali tvoja prošlost nije tvoja kazna. Ona je tvoj hram. U njoj si bila izgubljena, uplašena, ranjena, usamljena. U njoj si bila neshvaćena. I sama. Ali si pronašla put. Snagu. Prepoznala prilike i mogućnosti za sebe. I zato danas ne nosiš krivnju već znanje. Iskustvo. Ti si ona koja je preživjela, a tvoj hram je sklad duše i ove dimenzije.
Jer svi oni koji ne mogu prihvatiti tvoju sadašnjost, tvoj spiritualni rast, tvoje sazrijevanje u nešto predivno za tebe, neka ostanu tamo gdje i pripadaju. U sjenama vlastite nezrelosti. U prošlosti. I možda, ali samo možda, jednog dana i oni naprave nešto za sebe.
Više u videu:
Shadow work je rad na svojoj sjeni u padajućoj fazi Mjeseca, odnosno, suočavanje s onim dijelovima sebe koje smo potisnuli jer su nam jednom bili previše bolni, sramotni, neprihvatljivi ili neprikladni. Cilj rada sa sjenom nije da se ‘riješimo’ sjene nego da je upoznamo, razumijemo i integriramo. Seanse su koncipirane na tehnikama psihoterapije, unutarnje refleksije te uz pomoć intuitivno-energetskog pristupa koji omogućuje dublji kontakt s vlastitim nesvjesnim sadržajem. Putem holističkog energetskog rada osoba se transformira povezujući tijelo, um i duh u cjeloviti doživljaj iscjeljenja. Prihvaćanjem svoje sjene mi vraćamo sebi svoju moć, autentičnost i unutarnju ravnotežu.
